Vrste hitne kontracepcije

Metode hitne kontracepcije:

• intrauterini uložak

• tablete za hitnu kontracepciju

Intrauterini uložak prikladan za hitnu kontracepciju je Copper – T IUD

Intrauterini ulošci (IUD)smatraju se najučinkovitijom opcijom hitne kontracepcije1 koji možda neće biti praktično rješenje za brojne žene. Prednost intrauterinog uloška je pružanje dugoročnog kontracepcijskog rješenja.1 Međutim kada je važna brzina, žene možda neće htjeti žuriti s umetanjem ovog dugotrajno dugotrajnog reverzibilnog kontracepcijskog sredstva (LARC).

Bakreni – T IUD može se staviti do 120 sati (5 dana) nakon nezaštićenog spolnog odnosa.2 Međutim, njegova uporaba je ograničena ograničenom dostupnošću i zahtjevom da ga postavlja liječnik.

Ženu koja bi trebala bakreni intrauterini uložak radi hitne kontracepcije treba savjetovati da se što prije obrati svom liječniku obiteljske medicine, ginekologu ili centrima za planiranje obitelji.2 Apotekari trebaju uputiti ženu u ustanovu u kojoj se može postaviti intrauterini uložak.2

Bakreni – T IUD smatra se najučinkovitijom metodom hitne kontracepcije1, međutim u situacijama kada trebate djelovati vrlo brzo, stavljanje intrauterinog uloška traje dugo i uključuje invazivan i neugodan postupak.3

 

Dostupna su dva oralna kontraceptiva4

• Jedan oralni kontraceptiv sadržava levonorgestrel i u primjeni je od 1999.

• Drugi oralni kontraceptiv sadržava ulipristalacetat (ellaOne®) i u primjeni je od 2009. Za razliku od drugih hitnih kontraceptiva, ciljano je razvijen za hitnu kontracepciju.

 

Mehanizam djelovanja oralne hitne kontracepcije uključuje odgađanje ili sprječavanje ovulacije, kako ne bi došlo do oslobađanja jajne stanice5,8. Oralne hitne kontraceptive također nazivamo tabletama/pilulama za hitnu kontracepciju.

Mehanizam djelovanja oralne hitne kontracepcije

Tablete za hitnu kontracepciju djeluju tako da sprječavaju ili odgađaju ovulaciju (oslobađanje jajašca) kako ne bi moglo doći do oplodnje.5,8

Tablete za hitnu kontracepciju neće spriječiti trudnoću u 100 % slučajeva.5 Razlog tome leži u činjenici da je moguće da je žena već ovulirala kada uzima tabletu za hitnu kontracepciju.7 Uzimanje tableta za hitnu kontracepciju što prije nakon nezaštićenog spolnog odnosa najbolji je temelj za uspjeh.7

Tablete za hitnu kontracepciju ne utječu na oplodnju ako je već došlo do ovulacije. One ne interferiraju s implantiranim jajašcem (trudnoća),5,8 pa ne uzrokuju pobačaj7

Tablete za hitnu kontracepciju prikladne su za žene reproduktivne dobi i imaju vrlo dobar sigurnosni profil.5,8 Tablete za hitnu kontracepciju ne štite od spolno prenosivih infekcija (STI).8

Budući da tablete za hitnu kontracepciju djeluju tako da sprječavaju ili odgađaju ovulaciju, one nisu 100 % učinkovite. Ako je došlo do ovulacije neposredno prije nezaštićenog spolnog odnosa, tablete za hitnu kontracepciju neće imati učinka. Stoga su tablete za hitnu kontracepciju pomoćno kontracepcijsko rješenje i ne zamjenjuju redovitu kontracepciju. 

Reference
  1. Cheng L et al. Cochrane Database Syst Rev. 2012; 8: CD001324.
  2. Royal Pharmaceutical Society of Great Britain. Practice guidance on the supply of emergency hormonal contraception 2004.
  3. Glasier AF et al. The Lancet 2010; 375: 555-562.
  4. HRA Pharma Data on file. Clinical overview.
  5. ellaOne® European Summary of Product Characteristics.
  6. Faculty of Sexual and Reproductive Healthcare. Guideline on Emergency contraception 2012. Available at http://www.fsrh.org/pdfs/CEUguidanceEmergencyContraception11.pdf. Accessed October 2013.
  7. NHS choices – emergency contraception. Available at http://www.nhs.uk/Conditions/contraception-guide/Pages/emergency-contraception.aspx. Accessed October 2013.
  8. World Health Organization. (In association with the International Consortium for Emergency Contraception, International Federation of Gynacology and Obstetrics, International Planned Parenthood Federation, Department of Reproductive Health and Research). Fact sheet on the safety of levonorgestrel-alone emergency contraceptive pills. Available at: http://whqlibdoc.who.int/hq/2010/WHO_RHR_HRP_10.06_eng.pdf AccessedOctober2013.